Disfazija je razvojni jezički poremećaj, odnosno poremećaj razvoja ekspresivnog (produkcije) i receptivnog (jezičkog razmevanja) govora, kada se govor i jezik razvijaju usporeno, dok socijalni razvoj teče normalano, ne postoji oštećenje sluha, kašnjenje u psiho-motornom razvoju ili drugih poremećaja. Razvojna disfazija može biti praćena potpunim nedostatkom govora, do deficita praćenim nemogućnošću izgovora velikog broja glasova, teškoćama u zapamćivanju reči, nepravilnoj upotrebi gramatičkih oblika (agramatizam). Disfazija je često praćena disleksijom i disgrafijom u kasnijem periodu, kao posledica patološki nerazvijenog govora.
Odsustvo govornog jezika uočljivo je od najranijeg detinjstva.
Kod razvojne disfazije receptivnog tipa – razumevanje govora je ispod očekivanog nivoa za mentalni uzrast deteta. Karakteristike ovog poremećaja daju težu kliničku sliku: